Search AUBHA web site

Preporucujemo

Izbor slika

Facebook Like

Mujo-Zilic-Price-sinu

Posjetiocima portala AUBHA Mujo Žilić poklanja priču iz svoje prve knjige

 

kuće

Bio sam ti danas u kući, babo. Isto je sve.

Još sahat na zidu kuca.

Pomeo sam stepenice, rekoh sutra je Bajram, sramota je...

Kako mame nema, ono cvijeće se haman osušilo. Znam da tebe nije briga, ali ona ga je voljela. Sjećam se kako si je jednom nešto naljutio vezano za cvijeće pa je kroz prozor u snijeg bacila svoju omiljenu žaru. Sestra i ja nismo se smjeli smijati naglas, samo smo se kikotali sebi u bradu.

Reci joj da je ona jabuka, što je ona voli, rodila. Savile se grane. A kruška, koju smo svi jedva čekali da sazri, podbacila skroz. Bilo je stotinu plodova, ali kako mama ode iz kuće sve su opale. Cvijeće i bašča kao da tuguju za njom. I na onom cvjetnom grmu ispred kuće, što ja nikad nisam znao kako se zove, još samo par zelenih listova.

 

Nema te da remetiš tišinu. Kad ne bi nešto galamio, gunđao sebi u njedra ili dozivao koga bilo, slušao sam te kako pjevušiš onu staru Duni vjetre malo sa Neretve...

Kuća obasjana suncem blješti.

 Izgleda kao mlada u haljini bijeloj dok čeka da se uda.

 Ma džaba.

Sjećam se kako si me tjerao da budem s tobom dok smo je gradili, dok si zidao, šalovao, maltao. Govorio bi mi:

 – Gledaj, jer neće mene biti dovijeka. Da znaš kako se šta radi. Nije glava samo za šišanje...

Ja bih se ljutio, jer tamo su djeca igrala lopte. Dozivali bi me, a ja bih samo šutio.

Ipak, hvala ti. Dosta toga si me naučio. Ja nisam tako dobar otac, ovaj moj ne zna ni eksera zakucati. Ne zna ni šta su kliješta, čekić. Zato me redovno pobjeđuje u igrama na računaru. Ti se sa mnom nisi nikad igrao. Nisi me ni mazio. Vrhunac ljubavi je bio boks-meč između nas dvojice. Pokušavao sam ti pokazati koliko sam jak i snažan. Kada sam šakom slomio ključ što je virio iz ključaonice, želeći udariti tvoj veliki stomak, vidio sam sjaj u tvojim očima. Nisi me čak ni ružio. Volio sam tvoj veliki stomak. Zagrliti te i mirisati ga. To i meni Aldin radi.

 

Sinoć smo pričali kako si me ljutio. Kako sam se ono razbjesnio kada si za jedan dan potrošio svoju malu penziju. Ti si se pravdao da si nekog ubogog čovjeka vodio na ručak, na pečenje, jer, rekao si:

– Ko zna kad je on zadnji put jeo.

 

Nadam se da si tom svojom velikom dušom i beskrajnom vjerom u ljude veću kuću sebi napravio tamo.

U tom vječnom svijetu.

Jer ova je sad prazna.

Prazna je i ona što smo je gradili na dedinim zidinama.

Sve su prazne.

Samo sjećanja pune dušu. I znaš, to su samo zidine i materijali.

Ono što mi je ostalo od tebe i dede je vrijednije, ne zjapi, ne ruši se.

----------------------------

Napomena autora

 

Nedavno je iz štampe izašla moja prva knjiga "Priče sinu" u izdanju firme PERFECTA, Sarajevo, koja je privukla pažnju čitalaca i dobila pozitivne kritike. Knjiga je sastavljena od 18 toplih ljudskih priča koje opisuju djetinstvo radničke porodice u bivšoj domovini, nekoliko priča o sudbinama tokom rata u BIH i nekoliko kratkih priča o neizbježnom rastanku sa roditeljima.

 

Upoznat ću vas sa samo nekoliko komentara i reakcija na knjigu:

 

S. Becirevic:

-Ljuta sam na tebe, jer ne mogu nadvladati emocije koje naviru dok upijam svaku tvoju ispisanu riječ. Ćutim... Ipak opraštam ti, jer si podjelio svoje priče nama, da ih u dahu pročitamo, zastanemo, zamislimo se nad stazom života i otkrijemo istinske vrijednosti, a to je znati biti i ostati čovjek...

 

D. Garagic:

-Bravo Mujo! Preporucujem svima koji mogu nabaviti ovu zbirku iskrenih, neverovatno toplih prica u kojima ce se mnogi prepoznati - prica iz dubine iskrene ljudske duse. Nadam se da ce neko pametan uvrstiti ovu knjigu u skolsku lektiru...

 

J.J.:

-Upravo sam završila čitanje tvoje knjige. Čestitke!! Uživala sam čitajući izgubivši pojam o vremenu, čitala sam je čak i u gostima. Knjiga je pisana tako da sam čitajući uz kafu imala osjećaj da sjediš preko puta mene i pričaš mi ove priče...

 

M. Mahmutovic:

- Ja ti, da budem iskren, od savremene BH književnosti, ne očekujem ništa. Posebno kada je riječ o mlađoj autorskoj populaciji. .... Ova knjiga me iznenadila. Mislim, priča i svi osjećaji koje je autor na iskren način rasuo među korice. Upakovao ih. Hvala ti. Uživao sam, sve kroz neobičnu katarzu jednog života koji se trudi postići, djelovati, dijeliti i voljeti.

 

Ela C. : 

- Prve price, lagane, zapis jednog vremena kojeg vise nema. A onda malo teze...Preporucujem je za citanje svima koji su imali djetinjstva i raspuste kod deda i nana, koji su odrasli u zdrave ljude, one kojima je rat ukrao dio zivota i ljudi, i na kraju onima koji ljude cijene po cojstvu. Svako ovakav ce dio sebe naci u ovoj knjizi. I imati zapis o dijelu sebe.

 

A. Pasic :

-Mujo pročitala sam tvoju knjigu i toplo bih je preporučila svima da pročitaju. Ovo nije klasična knjiga priča, događaji i bljeskovi sjećanja na neke uspomene su sporedni u knjizi....ono što je glavno je način kako je napisana, ne bosanskim ili nekim drugim jezikom, već jezikom osjećanja. U ovo trenutno doba kada je najjača vladavina materijalnosti u životu, u odnosima između ljudi, dakle površnost.... podsjetnik na istinske vrijednosti osjećanja koji sam prepoznala u tvojoj knjizi je vrijedno svake pohvale i preporuke.

 

Nura B. Hubijar:

- Bravo, bravo, hiljadu puta bravo! Ovo nije dobro, ovo je maestralno. Od početka do kraja... 

 

To su samo neki od komentara. Ukoliko ste zainteresovani za knjigu kontaktirajte me putem emaila This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.

 

S poštovanjem,

Mujo Žilić, Sarajevo

 

Statistika

Articles View Hits
747730

Broj posjetilaca

Ove sedmice7051
Ovog mjeseca8553

Trenutni broj posjetilaca

11
Online