Search AUBHA web site

Preporucujemo

Izbor slika

Facebook Like

Piše Sead Turulja
            Završetak rada Haškog tribunala je vrijeme da se podvuče crta pod stanje bošnjačkog naroda 22 godine nakon završetka rata. Iako su završne presude Tribunala dale za pravo i BiH, i pravednoj borbi za opstanak i mir bošnjačkog naroda, i Armiji BiH, stanje nikad nije bilo teže. Bošnjački narod danas ima daleko manje političkih prava i mogućnosti da zastupa sebe i svoju zemlju nego u vrijeme najtežih ratnih dejstava u BiH u ratnim godinama. Bez obzira na to što su Bošnjaci danas većinski narod u BiH, svedeni su u praksi na nivo nacionalne manjine o čijoj sudbini ponovo odlučuje velikosrpska i velikohrvatska politika preko svojih trabanata u BiH.          
            Rezultat je to ratom i nasiljem iznuđenog, a nikad referendumom potvrđenog Washingtonskog i Daytonskog sporazuma koji se i dalje selektivno sprovode ili ne sprovode u stanju pravnog vakuma, spremnosti dijelova međunarodne zajednice da usvaja kompromise na račun i štetu bošnjačkog naroda, sramno šuti kad se krše ljudska i politička prava Bošnjaka i neadekvatne bošnjačke politike koja se mora korijenito mijenjati da bi počela ispunjavati svoj osnovni zadatak očuvanja nezavisnosti i suverenosti BiH, te afirmacije političkih i ljudskih prava bošnjačkog naroda, kao i svih drugih naroda i građana. Bošnjački narod danas živi u političkom sistemu u kome je demokratija gotovo ukinuta. Bez jednakopravnog bošnjačkog naroda koji je vezivno tkivo BiH, nema ni obnove demokratskog i otvorenog multietničkog i multikonfesionalnog BH društva.

investment

Ukupna direktna strana ulaganja (Stanje DSU) u BiH, na kraju 2015. godine iznosila su 12.201 miliona ili 12,2 milijardi KM (6.238 miliona ili 6 milijardi eura). U dijaspori trenutno živi više od dva milliona ljudi bh. porijekla, i njihova ulaganja bi mogla biti itekako značajan podsticaj za posrnulu bh. privredu o društvo.

Nedavno je Agencija za unapređenje stranih investicija BiH (FIPA), na prigodnom prijemu predstavnicima akreditiranih ambasada u Bosni i Hercegovini, prezentirala najnoviju mogućnost ulaganja u našu zemlju. Stranci su mogli čuti da FIPA trenutno nudi 400 projekata i 250 investicionih lokacija iz svih dijelova Bosne i Hercegovine. Osim strancima, FIPA redovno svoje projekte nudi i bh. dijaspori. Posmatraču sa strane nije teško zaključiti da je posao koji rade ljudi u FIPA-i, zaista, u ovom trenutku nezahvalan, jer koga, kako, i čime uvjeriti, da u ovakvoj ekonomsko-političkoj situaciji u domovini, uloži u Bosnu i Hercegovinu.

Piše Mirsad Maslić, Sydney

Draga Senada!

Krasan si članak napisala, onako baš akademski, kako i dolikuje tvojoj funkciji i obrazovanju. Bilo bi divno da je tako kako ti vidiš stvari, ali na žalost nije. Ili možda ja griješim?

I izvini što ja odmah na “ti”. Pokupio iz engleskog. Kažu ti “you” pa ti vidi jesi li “Ti” ili “Vi”. Nema ljutnje. Odaberi šta ti odgovara. Ali prisnije je ovako. Uostalom, meni je 69.

Ja bih ovim redom. Namjere Hrvatske u kojoj HDZ čini većinu u vladi nikada nisu bile iskrene. Tu se, naravno, ubrajaju i HDZ-ove predsjedni(ci)ce države. Hrvatska nije “garant” Dejtonskog sporazuma, kako sami sebi tepaju. Zbog zločina HVO-a tj. “hrvatskih vitezova iz Herceg-Bosne” i svoje sramne uloge u etničkom čišćenju u BiH, ona je nepravomoćno osuđena za udruženi zločinački poduhvat.

Piše M.M. Maslić

Pročitah u zagrebačkom “Jutarnjem listu”, a prenese ga i banjalučki Magazin “Buka”, tekst Miljenka Jergovića: Za što su u ratu ginuli Srbi i Hrvati koji su branili Sarajevo? Pa nastavi: “Znam šta je bilo sa tim ljudima, kako su proveli rat i gdje su danas, ako su živi. Za što su pali njihovi sinovi? Postoji li danas uopće svijet u ime kojeg su oni otišli u rat? I što su njihovi roditelji ako su danas u Sarajevu – a nisu tamo osim na sarajevskim grobljima – jesu li Srbi i Hrvati, sumnjivi manjinci, ili su roditelji palih boraca?”  

Pročitah tekst, nekoliko puta i evo prođe dvadesetak dana, a nikako da mi nestane osjećaj gađenja u stomaku.

NihadKrupicPiše: Nihad Krupić

Zlatno doba Srpske Pravoslavne Crkve (SPC) je bez sumnje vrijeme otomanske okupacije Balkana. Obilatom novčanom pomoći Osmanlija napravljeni su najznačajniji srpski manastiri, crkvena svita je dobro živjela, bila poštovana od beogradskih paša koji nisu žalili para da se grade nove crkve, dobro plaćaju sveštenici, školujući i šaljući ih izvan granica Srbije, od Carigrada do Jeruzalima i Soluna. Nije čudo da je u tom vremenu crkvene ljude bilo više strah od Srba nego od Turaka, kako je napisao jedan srpski vladika. Iako sa velikom podrškom tadašnje vlasti SPC je tajno štitila i sakrivala srpske hajduke i odmetnike, napadače iz zasjede na turske karavane, i ta njena sramna uloga štićenja zločinaca nije prestala ni do današnjih dana

Vijesti iz BiH

Vijesti, analize, reportaže i komentari iz Bosne i Hercegovine

Statistika

Articles View Hits
412730

Broj posjetilaca

Ove sedmice2567
Ovog mjeseca8026

Trenutni broj posjetilaca

5
Online